Anksioznost

 Pojam tjeskobe upotrebljava se za označavanje normalne reakcije na opasnost (koja se tada obično diferencira od straha, jer se smatra blažom  i prolongiranijom), ili za označavanje patološke promjene raspoloženja, tj. za simptom koji nije u vezi sa stvarnom opasnošću (iščekuje se opasnost koja je skrivena i neodređena, u stvari irealna, neprepoznata ili nepoznata, a dolazi iz čovjeka). Karakteristični simptomi javljaju se neovisno od normalne uplašenosti, aktualnih razloga, tjelesnih i drugih psihijatrijskih poremećaja i, u pravilu, njihov nastanak i razvoj ostaju nepoznati čovjeku. Psihoterapijski pristup liječenju anksioznih poremećaja podrazumijeva pokušaje jedne osobe da psihološkim sredstvima olakša psihološke patnje i bol druge osobe. Kao instrument služe riječi, ali u obzir dolaze i drugi oblici komunikacije.

Tjeskoba (anksioznost, ustrašenost) bolno je stanje bespomoćnosti i nezaštićenosti. To je stanje napetosti, zabrinutosti, očekivanja da će se nešto strašno dogoditi. Tjeskoba je veoma neugodno proživljavanje u kojem čovjek nije svjestan ni izvora ni objekta svoga straha, i predstavlja anticipaciju nesnosnog stanja preplavljenosti vanjskim i unutrašnjim silama. Osjećaj tjeskobe, usporedo s organskim i fiziološkim smetnjama, ili točnije sa sekretornim i motoričkim pražnjenjem, obuzima čovjeka i u najtežim slučajevima predstavlja nepodnošljivo stanje i neusporediv doživljaj. Tjeskobna reakcija je pokušaj da se tjeskoba i napetost oslobode putem tijela.

Zbog toga je tjeskoba praćena simptomima oterećenja voljne muskulature, povećanom aktivnošću autonomnog živčanog sustava, povećanim očitovanjem pojedinih organa ili pojedinih sustava u tijelu.

Osjećaj anksioznosti, usporedo s tjelesnim smetnjama, obuzima čovjeka u cjelini. Karakteriziran je slobodno lebdećim strahom koji preplavljuje osobu, kao da ga potpuno obuzima, a pritom ne zna odakle strah dolazi i zbog čega se javio. Strašljivo iščekivanje je vrlo kompleksno subjektivno doživljavanje tjeskobe koje je teško precizno opisati. Osobe koje doživljavaju ovaj oblik straha opisuju ga kao osjećaj obuzetosti strepnjom da će se dogoditi nešto loše, neka neugoda, nesreća, njima ili njihovim bližnjima. Strepnje koja se zloslutno nadvija ne mogu se osloboditi niti je odagnati, a izrazito je mučna i neugodna i potpuno ih paralizira. Osjećaj općeg ili difuznog straha koji se također javlja najbolje se može opisati kao „potpuna preokupiranost strahom“. Tjeskobne osobe opisuju ovo stanje kao osjećaj potpune paraliziranosti, bespomoćnosti, obeshrabrenosti, ne vladaju situacijom već se život „događa mimo njih“. 

Osobe postaju povišeno nesigurne, oprezne i sumnjičave, ne uspijevaju se organizirati i otpočeti živjeti smisleno, realizirajući neke od svojih životnih ciljeva. Samopoštovanje takvih osoba je vrlo nisko, stalno su spremni o sebi govoriti najružnije, a to postaje novi poticaj za strahovanje, čime se zatvara začarani krug. Pored ovih opisanih karakteristika, javljaju se i razdražljivost, osjećaj da se živi na rubu, preuveličavanje svakodnevnih problema, manje ili više izražena depresivnost, svadljivost, smetnje u interpersonalnim komunikacijama, teškoće koncentracije i osjećaj kao da je glava prazna, pogotovo u trenucima kada se treba intelektualno angažirati. Za tjeskobu su karakteristični i različito izraženi poremećaji spavanja: smetnje usnivanja, kontinuiteta i duljine spavanja, tjeskobni snovi, prekidi tijeka spavanja ili pak rano jutarnje buđenje. Tjeskobne osobe navode osjećaj unutrašnjeg pritiska, kao da će se rasprsnuti, kao da im neka kugla ili lopta iznutra pritišće grudi i sl. S druge strane, žale se na podrhtavanje dijelova tijela, ili pak cijelog tijela, zatim na sitno treperenje pojedinih grupa mišića, naročito na licu ili očnim kapcima, osjećaj bolova u mišićima, motornu uznemirenost i nemoć da se skrase na jednome mjestu, laku zamorljivost. Posebno često se motorna napetost ispoljava zategnutošću mišića vrata, potiljka, ramena i grudi, što dovodi do neugodnih bolnih senzacija kao što su glavobolje, stezanje u grudima, teškoće u disanju. Osnovna karakteristika tjeskobnih osoba je povišena razina opreznosti, nestabilnosti, sumnjičavosti i ispitivačkog stava prema svijetu u kojem žive, ljudima koji ih okružuju i, na kraju, prema sebi samima.

Samopomoć u slučaju anksioznog napada:

1.)  Pokušajte disati duboko

2.)  Zagrizite krišku limuna

3.)  Vježba 5-4-3-2-1  . 

Koncentrišite se i probajte imenovati detalje iz okoline. (5 stvari koje čujete, 4 stvari koje možete dodirnuti, 3 stvari koje možete čuti, 2 stvari koje možete omirisati, 1 stvar koju možete okusiti. )Stapanje s okolinom   i uključivanje svih osjetila pomaže vam da povratite osjećaj kontrole nad svojim umom. Možete se ponovno osjećati prisutno u trenutku - ne zarobljeni u tom tjeskobnom osjećaju!

4.) Uradite lagane tjelovježbe za opuštanje mišića.

5.) Držite kocku leda ili se istuširajte hladnom vodom. 

6.) Vizualizirajte ili posjetite mjesto koje Vas čini sretnim.

7.) Probajte se opustiti uz molitvu/meditaciju.