Vityland centar

  Jeste li ikada razmišljali zašto se život čini kao takva borba? Zašto je uvijek jedan korak naprijed i dva nazad - ili ako imate sreće, dva koraka naprijed i jedan nazad? Ima li ikada osjećaj da vozite s kočnicama? Možda ste čuli da za neke ljude "život teče". Sretnici koji krstare cestom sa spuštenim krovom dok ti mrtvački stiskaš ručnu kočnicu, čineći ti život težim nego što mora biti... Da, to je često slučaj. Ljudi čine život  mnogo težim nego što je potrebno. Vaše prirodno stanje bića je radost. Ali s vremenom ste preuzeli nešto negativnosti i naučili ste raditi stvari na teži način. Počeli ste gledati na bijedu i borbu kao na normalne. Mislite negativne misli. Govorite negativne riječi. I sva ta negativnost ima zajedničku nit. Borba i negativni rezultati. Koliko dodatnog napora vaš motor mora uložiti da bi se vaš automobil kretao u željenom smjeru kada je ručna kočnica podignuta? Koliko dodatnog truda morate uložiti da bi se vaš život kretao u smjeru u kojem želite ka...

  "Promašiš 100% udaraca koje ne primiš." – Wayne Gretzky. Jeste li se ikada odvratili od pokušaja, samo zato što ste mislili (makar i malo) da biste mogli propasti, ili biti povrijeđeni, ili izgledati glupo? To je ono što mi ljudi radimo, većinu vremena. S našom nevjerojatnom maštom sve i svašta postaje moguće. Zamišljamo neuspjeh, bol ili neugodu, a to postaje naša unutarnja stvarnost. Jednom kada postanu unutarnje stvarnosti, mogu postati samoispunjujuća proročanstva! Kad biste samo jednom sebi rekli: “Bojim se! Ali, hajmo!” a onda ste nekako skupili hrabrosti da ipak nešto poduzmete – sa svakim novim izazovom koji prihvatite sadite sjeme pozitivnog samoispunjavajućeg proročanstva. Nažalost, možda ste također posijali sjeme "Bojim se ..da bih mogao/la uspjeti! Dobro, možda drugi put!”, a zatim se prepustili tom strahu i ili ne početi, ili odustati kad stvari postanu teške. Kad pogledate u prošlost, vjerovatno ste imali primjere obje vrste odgovora. Čak i ako...

  Prvi razlog koji potiče ovaj sindrom je nemogućnost traženja pomoći. Neugodno je, kao da biste mogli opteretiti ljude ili da bi vas mogli drugačije promatrati ili čak odbiti. Krivi su sumnja u sebe i unutarnja napetost. Ali ljudi oko vas nisu čitači misli. Sve dok oklijevate pitati, oni nemaju pojma da vam je potrebna pomoć. Rješenje - Vježbajte umijeće pitanja. Ako je teško sa strancima, počnite od svojih najbližih - počnite s jednostavnim zahtjevima za pomoć u svakodnevnim poslovima. Otkrit ćete da je svijet mnogo prijateljskiji nego što ste mislili. Ljudi rijetko odbiju, a ako i odbiju, to je samo prilika da se napravi sljedeći korak, da se nauči prihvatiti odbijanje bez vraćanja na štit "mogu to sam/a". Postupno povećavajte složenost onoga što tražite. – Tražim, ali ne mogu prihvatiti. Drugi problem: borite se da prihvatite pomoć. Možete pitati, ali kad neko pokuša pomoći, odmah se povučete i kažete: "O, ne, hvala, mogu to podnijeti, imam još samo 20 kg...