Vityland centar

  Ako ste poput većine nas, tražite pravu sreću. Svi imamo trenutke privremene sreće - kao kad nam se dogodi nešto lijepo, ili dobijemo ono što smo željeli, ili uspijemo u nekom pothvatu. Ali šta je s pravom, trajnom srećom koja ne ovisi o vanjskim faktorima? Šta je uopće prava sreća? Definirati sreću nije lako. To je lično, a ako nas se pita, teško je to izraziti. Možemo reći: "Sretna sam" ili "Nisam sretna", ali kako mjeriti ili govoriti o sreći? Psiholog Ed Diener, autor knjige Happiness: Unlocking the Mysterys of Psychological Wealth, opisuje "subjektivno blagostanje" (sreću) kao kombinaciju životnog zadovoljstva i svakodnevnih više pozitivnih nego negativnih emocija. Istraživač Martin Seligman, autor knjige Authentic Happiness, definira sreću u smislu njezinih komponenti: - Unutarnje zadovoljstvo: osjećaj spokoja, - Angažman: biti uključen u život - imati stabilnost (obično se odnosi na finansije), dobre prijatelje, obitelj punu ljubavi, h...

       Možda   ste čuli za čuveni citat Džona Lenona: “Život je ono što ti se dešava dok si zauzet pravljenjem drugih planova.” Zar to nije istina? Većina nas je toliko zauzeta razmišljanjem o budućnosti. Mislimo: “Život će biti sjajan kada…” i onda nabrajamo sve ono čemu se nadamo, želimo, planiramo i radimo na postizanju, a koje će nas konačno usrećiti:  -  novi posao  -  savršena veza  -  nova kuća  -  novi auto, motocikl, bicikl, TV, dijamantski prsten ili druga igračka   -  udobno penzionisanje   - pozamašan bankovni račun  -  pobjeda na takmičenju  - uspjeh  u poslu Ako shvatate da više priželjkujete nego da uživate, imate strah od propuštanja. Gledamo vijesti i provodimo dan brinući o tome šta se dešava u svijetu i kako će  to utjecati na nas. Ne mislimo da se žalimo ili da smo negativni kada govorimo o stvarima koje idu po zlu  ili govorimo o vijest...

Ako je tako – jeste li se ikada zapitali šta je dovelo do tog nedostatka samopouzdanja? Pretpostavljam da ste donijeli neke ne tako sjajne odluke u prošlosti koje su dovele do okolnosti za koje biste željeli da se nikada nisu ostvarile. I sad se malo (ili mnogo) bojite vjerovati sebi jer, eto, pogledajte gdje ste se doveli. Ali je li to stvarno tako? Jeste li VI donosili odluke? Ili…? Razmislite na trenutak o tome šta doista pokreće vaše odluke i ponašanja. Na svjesnoj razini mogli biste reći: "Da, naravno!" ali zapravo  vaša uvjerenja su ta koja upravljaju. Postoji toliko mnogo primjera za to koji će vam se vjerojatno ''svidjeti'' - poput toga da dobro znaš da ne bi trebalo pojesti još jednu krišku pizze jer stvarno želiš izgledati dobro novom kupaćem kostimu (ali svejedno ga želiš pojesti jer upravo sada ima takoooo dobar okus !); ili odabir posla za koji znaš da ćeš mrziti čitav svoj život (a to si govoriš svaki dan), ali nagovaraš se na njega j...

  Jedna od najljepših stvari kod ljudi je naša sposobnost da prihvatimo izazov i pretvorimo ga u blago. Svladavanje izazova ne samo da nam pomaže rasti, već nam pomaže letjeti i osjećati se živima kao što to nijedna količina udobnosti ili sigurnosti nikada ne bi mogla. Evo kratke priče za ilustraciju... Čovjek je pronašao čahuru leptira. Odnio je čahuru kući, zamišljajući radost gledanja kako leptir izlazi. Jednog dana u čahuri se pojavio mali otvor. Sjedio je i promatrao leptira nekoliko sati dok se borio progurati svoje tijelo kroz tu malu rupu. Tada se činilo da je leptir prestao dalje napredovati. Činilo se kao da je otišlo najdalje što je moglo i da više nije moglo. Jadni leptir, pomisli čovjek, iscrpio se i nikad neće izaći iz čahure! Stoga je čovjek odlučio pomoći leptiru. Uzeo je škare i odrezao preostali dio čahure. Leptir je tada lako izašao. Ali imao je natečeno tijelo i mala, smežurana krila. Čovjek je nastavio promatrati leptira jer je očekivao da će se svakog trenutka...

  Pojam tjeskobe upotrebljava se za označavanje normalne reakcije na opasnost (koja se tada obično diferencira od straha, jer se smatra blažom  i prolongiranijom), ili za označavanje patološke promjene raspoloženja, tj. za simptom koji nije u vezi sa stvarnom opasnošću (iščekuje se opasnost koja je skrivena i neodređena, u stvari irealna, neprepoznata ili nepoznata, a dolazi iz čovjeka). Karakteristični simptomi javljaju se neovisno od normalne uplašenosti, aktualnih razloga, tjelesnih i drugih psihijatrijskih poremećaja i, u pravilu, njihov nastanak i razvoj ostaju nepoznati čovjeku. Psihoterapijski pristup liječenju anksioznih poremećaja podrazumijeva pokušaje jedne osobe da psihološkim sredstvima olakša psihološke patnje i bol druge osobe. Kao instrument služe riječi, ali u obzir dolaze i drugi oblici komunikacije. Tjeskoba (anksioznost, ustrašenost) bolno je stanje bespomoćnosti i nezaštićenosti. To je stanje napetosti, zabrinutosti, očekivanja da će se nešto strašno dogod...

Psiholog William von Hippel je otkrio da ljudi svakodnevno koriste veliki dio svoje misaone sposobnosti da bi se snašli u kompliciranom društvenom svijetu.   Naš ‘’društveni um’’ svakako provjerava činjenice s vremena na vrijeme pitanjem :’’ Koje su društvene posljedice ako nešto uradim ili izgovorim?’’  Dakle, posjedujemo mehanizam u našem umu, koji nas u slučaju potencijalne opasnosti , spriječava da iskazujemo mišljenje, ako to ugrožava naš društveni status.    Ovaj se fenomen naročito pojavljuje ukoliko je viši društveni i ekonomski status pojedinca. Visoko educirane ili bogatije osobe su više zabrinute šta bi drugi mogli pomisliti o njihovim stavovima. To je zato što se boje da izgube akademsku reputaciju ili poziciju u karijeri.  (Udobnost i privilegije) S druge strane, kada osjetimo da neku osobu društvo odbacuje, distanciramo se od nje, iz straha da ćemo i sami biti odbačeni zbog povezanosti ili podrške toj osobi. U našem društvu nije rijetka pojava...

  Prvi razlog koji potiče ovaj sindrom je nemogućnost traženja pomoći. Neugodno je, kao da biste mogli opteretiti ljude ili da bi vas mogli drugačije promatrati ili čak odbiti. Krivi su sumnja u sebe i unutarnja napetost. Ali ljudi oko vas nisu čitači misli. Sve dok oklijevate pitati, oni nemaju pojma da vam je potrebna pomoć. Rješenje - Vježbajte umijeće pitanja. Ako je teško sa strancima, počnite od svojih najbližih - počnite s jednostavnim zahtjevima za pomoć u svakodnevnim poslovima. Otkrit ćete da je svijet mnogo prijateljskiji nego što ste mislili. Ljudi rijetko odbiju, a ako i odbiju, to je samo prilika da se napravi sljedeći korak, da se nauči prihvatiti odbijanje bez vraćanja na štit "mogu to sam/a". Postupno povećavajte složenost onoga što tražite. – Tražim, ali ne mogu prihvatiti. Drugi problem: borite se da prihvatite pomoć. Možete pitati, ali kad neko pokuša pomoći, odmah se povučete i kažete: "O, ne, hvala, mogu to podnijeti, imam još samo 20 kg...

  "Biću voljen ako budem dovoljno dobar." Da li vam je poznato ovo vjerovanje? U glavama mnogih od nas postoji mit da ako sam dobar, onda će me voljeti. A ako se to još nije dogodilo, to je zato što još nisam dovoljno dobar. Po tom mitu, da biste bili voljeni, morate se više truditi, postati bolji i bolji i bolji unedogled. I ispada takav paradoks. Čovjek se svim silama trudi da ugodi drugima, da bude dobar, poslušan, udoban, ali ga ne cijene, a ponekad ga i ne primjećuju. Međutim, to se samo na prvi pogled čini paradoksalnim. Kada je osoba isključivo fokusirana na druge ljude i na taj način obezvređuje vlastiti osjećaj identiteta i stavove koji su slabo izraženi, sa takvom osobom nemoguće je ostvariti bliske odnose. Intimnost podrazumjeva prisustvo dvije različite osobe, gdje svaka od njih dobro poznaje i razumije sebe i istovremeno prepoznaje važnost drugog. U ovom slučaju moguće je stupiti u odnose zasnovane na obostranim poštovanju, povjerenju, prepoznavanju vrijednosti i...

  Čuli ste za izreku: “Ljepota je u oku promatrača.” Duboko u sebi znate da je to istina,ali teško je tako gledati na ljude kada smo neprestano bombardirani reklamama i medijskim slikama “prekrasnih ljudi” koje nam govore da su to “savršeni ljudi”. Na kraju se uspoređujemo s njima, a u mnogim slučajevima, u vlastitoj percepciji, podbacimo. I onda se osjećamo loše. Ljepota nije u savršenom izgledu. Prije svega, šta je "savršeno"? Određene fizičke značajke, raspoređene na poseban način? Ili, ljepota ide dublje? Naravno da ide. Puno dublje. Izvadak iz Doveove “Kampanje za pravu ljepotu”: Dove® je 2011. godine objavio je nalaze svoje najveće globalne studije do sada o odnosu žena prema ljepoti—Prava istina o ljepoti:. Studija je otkrila da samo 4% žena diljem svijeta sebe smatra lijepima, a da tjeskoba oko izgleda počinje u ranoj dobi. U studiji na više od 1200 djevojaka u dobi od 10 do 17 godina, većina djevojaka, 72%, reklo je da osjećaju ogroman pritisak da budu lijepe. St...